Okej, na početku, svima srećna Nova 2009 godina i da vas smrt poseti as soon as possible.
Anyway, odakle početi… Pa od same Nove godine, ili ti od njenog dočekivanja. Pa… ništa posebno. Čak na trenutke i predosadno. Vrhunac večeri je bilo otvaranje šampanjca koji je više ličio na zaslađenu kiselu vodu. A tokom večeri mozgoizbijajući tehno i samoubistveni narodnjaci, začinjeni dobacivanjem “DJ-a” (da, i treba da se stavi pod navodnike). Dodela nekih nagrada. Smor. Klinci. Neviđena gužvetina koja mi je žderala živce u poslednjim minutima stare i u prvim minutima nove godine. Megagužva. Osećaj da će ceo lokal eksplodirati zajedno samnom. Ekipa smorena od istog smora. Drugarica koja pijana ne zna gde udara, uplakana. Upropašteno veče. Okej delimično. Meni je bilo dobro zbog mene samog a ne zbog drugih.
Kući prvim autobusom oko 11. Gotovo prazna stanica i bus sa četvoro ljudi. Milina. Grejanje i udobna sedišta. Drugarica se tripuje da sneg talasa po cesti. Nije joj dobro izgleda pa halucinira. Kad sam sišao sa stanice i krenuo ka kući, ulicom je vladala zagrobna tišina. Nigde žive duše nije bilo, ni jedan automobil nije prošao. I na sve to – počeo je lagano da pada sneg. Vetra nigde nema. Sjajno. Taj trenutak mi je bio lepši od samog dočeka Nove godine.
Topla kuća. Ruska salata. Net. Krevet. Spavanje.
Budim se oko 18h. Repriza me ne zanima. A nisam ni bio pri parama. Family guy će ubiti monotoniju i ispuniti sate dovoljnom dozom smeha i sarkazma.
I da se ne bi razlikovala od stare godine at all, nova godina je počela suvom besparicom. Veća košava duva u mom novčaniku nego u Banatu. I to nije dobro, ali nikako. I počela je poprilično dosadno. Okovala me je zimetinom koja mi nije dozbolila da izbijem iz kuće danima. ”Hvala” joj na tome.
Rusi zavrnuli gas zbog lopovski nastrojenih Ukrajinaca. Sreća pa se grejem na drva i struju. Zato je ova godina počela katastrofalno. I sama situacija kod svih ljudi je – da se smrzneš. Ali bukvalno…
Cheers!